Psihoterapija orijentirana na tijelo polazi od toga da je naše iskustvo života tjelesno. Od naših opažanja do raspoloženja, naši osjetilni signali teku našim tijelom. Tako doživljavamo sebe, druge i svijet. Osobna priča nastaje iz osjetilnih senzacija, a osjetilne senzacije slijede osobni narativ. Naše tijelo daje biološke odgovore i sposobno je smjestiti se između radikalno drugačijih stvarnosti.

 

Možemo zamisliti istu priču koju pričaju dva različita pripovjedača. U jednoj priči osjećamo unutarnju tjeskobu, svijet oko nas je prijeteći i okrutno zahtjevan. U drugoj priči osjećamo mir i unutarnju povezanost. Osjećamo se dobro. Koju ćemo knjigu čitati? Imamo li dosta priliku birati?

 

Usponi i padovi našeg živčanog sustava 

Autonomni živčani sustav – biološki mehanizam koji regulira naše disanje, omogućuje protok  krvi našim tijelom i održava ravnotežu bez svjesnog napora – ravnotežu između podizanja i spuštanja razine energije. Kad trebamo više energije (ponekad kad smo suočeni s opasnošću, ponekad samo da se povežemo) i mozak priprema tijelo za  akciju aktiviranjem simpatičkog živčanog sustava (udahnemo).

 

Kad nismo u ravnoteži s parasimpatičkom stranom živčanog sustava može se pojaviti reakcija „bori se ili bježi“, čime se energija preusmjerava od sustava koji su nam nužno potrebni, poput govora, probavnog sustava ili dugoročne memorije. Kad opasnost prođe, parasimpatički sustav vraća naše tjelesne sustave na redovite funkcije, na održavanje i oporavak (izdišemo).

 

Neravnoteža: začarani krug

Ovaj svijet neravnoteža  donosi nam često očekivanje izvanjske prijetnje, što ček može biti podsvjesno i neprepoznato. Usredotočeni smo na izvanjski svijet, vrtimo filmove u svojim mislima, motaju nam se stare informacije, nismo u stanju unositi i opažati nove osjetilne podatke. To je neravnoteža. Mislimo da će nas mozak spasiti, ali ne možemo smisliti kako se izvući iz ove priče.

 

Ljudi oko nas prestaju biti ljudi, postaju prijetnja, očekujemo da će se vratiti događaji iz prošlosti: osudit će nas, povrijediti, ostaviti ili nas jednostavno spriječiti na našem putu kojim želimo ići. Trauma ne mora dolaziti samo iz najtežih okolnosti, poput rata ili zlostavljanja. Nekad se osjećamo nesigurno na radnom mjestu ili na ulici. Misle, sklone negativnom scenariju, rade protiv nas.

 

Popuštanje reaktivnosti

Tjelesno preplavljeni, često bježimo u svoje glave. Misao postaje utočište u bijegu od osjeta. Ovo je početak reaktivnosti. Iako se većina ovih procesa i reakcija događa automatski, do određene razine možemo imati utjecaja na svoj organizam. Jednostavnim tehnikama s kojima nas, primjerice,  upoznaje Betsy Polatin, tjelesna terapeutkinja s desetljećima iskustva rada s performativnim umjetnicima, možemo ublažiti biološke odgovore na stres.

 

U sljedećem blogu ćemo vidjeti kako redovitom uporabom jednostavnih, ali moćnih tehnika možemo s vremenom pronaći pristup ugodnijoj stvarnosti. Steći ćemo uvid u podrijetlo naizgled automatskih reakcija, istražujući načine kako ih transformirati u svjesne, namjerne reakcije. Iako ne možemo uvijek izbjeći bol koju život zna donijeti, možemo dramatično umanjiti razinu patnje.